Kad lakoća mladosti nestane

U razgovoru s jednim klijentom osvijestio sam kako sa svakom fazom osamostaljivanja u životu raste i težina koju svakodnevno nosimo. Vjerojatno, kada bacite pogled iza sebe, i vi možete prepoznati te stepenice u vlastitom odrastanju.

Kao djeca uglavnom smo bezbrižni. Pogreške ne koštaju mnogo, lakše se popravljaju i još lakše opraštaju. Čak i odustajanje kada nam je teško nije velika stvar – bar je probao!

Kada se osamostalimo, odluke postaju ozbiljnije: Hoću li izgurati mjesec? Što ako izgubim posao? Jesam li odabrao pravi put? Što će reći ljudi kojima sam uvjereno objašnjavao da znam što radim? Greške i odustajanje sada imaju veću cijenu.

Kada dobijemo obitelj i djecu, odgovornost dodatno naraste. Više ne strahujemo samo od posljedica za sebe. Čini nam se da svojim pogreškama ili odustajanjem kada je teško možemo nešto oduzeti upravo onima koje najviše volimo, a izbori koje trebamo donijeti više nisu zasnovani na onome što mi želimo već na onome što naša obitelj treba.

 

Zašto stalno brinemo?

Mnogi se iznenade, pa i zabrinu kao moj klijent, kada primijete da je lakoća mladosti nestala i da je stalno tu uz njih neka sjena, težina koja prati i najugodnije trenutke koji se nekad bili potpuno bezbrižni. Počnu vjerovati da s njima nešto nije u redu jer više analiziraju, planiraju i provjeravaju čak i onda kada bi se željeli samo opustiti i uživati kao nekad.

Najčešće nije stvar u tome da smo postali slabiji, povećao se je teret koji nosimo. Povećala se odgovornost, a s njom i doživljena cijena pogrešaka.

Ta sjena brige zapravo nečemu služi

Prvo dobra vijest: briga nije kvar. Briga je naš mozak koji radi svoj posao - pokušava zaštititi ono što vam je najvažnije. Kad nemate ništa vrijedno za izgubiti, nemate ni što čuvati. Kad imate — čuvar se uključi.

Problem nije što se čuvar uključio. Problem je što nema radno vrijeme.

I zato se dogodi ono najnepravednije: stojite na palubi u zalazak sunca, more je mirno, nema alarma, nema inspekcije, trebali bi uživati u trenutku — a vi ste zapravo negdje drugdje, u glavi, u nekom scenariju iz idućeg mjeseca. Ili se brinete zbog težine u prsima koja prije nije bila tu.

Isto tako je i kada ste kod kuće – umjesto da uživate u zasluženom odmoru, vremenu s obitelji i trošenju novaca koje ste zaslužili – mozak brine o sljedećem ukrcaju, što ako ga ne bude ili ako vi više ne budete mogli (naročito ako je prošli bio težak). Brine o tome kako će vam faliti djeca i jeste li im dobar roditelj.

Um nas pokušava zaštititi predviđajući sve što bi moglo poći po zlu. Namjera mu je dobra, ali nema uvijek osjećaj za mjeru.

Tako nam briga može uskratiti zadovoljstvo. Nalazimo se na proslavi, vrhu planine ili uz more u vrijeme zalaska sunca, ali smo mislima u problemima koji su se već dogodili ili se možda nikada neće dogoditi.

Alkohol, droga, ekstremni sportovi postaju način kojim mnogi pokušavaju „ugasiti“ taj naporni radio koji se ne gasi u pozadini i opet biti bezbrižni i ludi kao nekad.

Što možemo napraviti?

Ne možemo se jednostavno vratiti u bezbrižnost djetinjstva. Alkohol i droga imaju ozbiljne posljedice na dugi rok. Možemo, međutim, namjerno vježbati ono što nam je nekada dolazilo prirodno.

Odredite sljedeći korak

Kada primijetite da vam se misli vrte, upitajte se:

„Postoji li nešto konkretno što sada mogu napraviti?“

Ako postoji, odredite prvi mali korak. Pošaljite poruku, zapišite plan, dogovorite razgovor ili donesite odluku. Ne morate riješiti sve, ali možete odrediti što će biti sljedeće. Kada zna sljedeći korak, mozak je mirniji i ima osjećaj da je nešto završio.

Ako trenutačno ne možete ništa poduzeti, daljnje analiziranje vjerojatno neće stvoriti rješenje. Tada vam više treba vraćanje u sadašnji trenutak nego još jedan krug razmišljanja.

• Vratite pažnju tamo gdje želite biti

Primijetite što vidite, čujete i osjećate oko sebe i u tijelu. Ako ste s djetetom, poslušajte što vam govori. Ako ste na obali, pogledajte boje neba i slušajte valove. Ako pijete kavu nakon smjene, osjetite njezin okus. Ako radite, vratite punu pažnju na posao, na dodir alata na koži, na zvukove koje čujete, na mirise koje osjećate.

Cilj nije izbaciti brige iz glave. To obično samo stvara novu borbu i ne funkcionira (Nemoj misliti na torticu!). Cilj je primijetiti da su se misli pojavile i zatim pažnju ponovno usmjeriti na ono što vam je u tom trenutku važno. Radi se o vještini i treningu, s vremenom ćete postati sve bolji.

• Odredite vrijeme za razmišljanje

Nekima pomaže da odrede desetak ili petnaest minuta pa čak i pola sata dnevno za razmišljanje, zapisivanje briga i mogućih rješenja. Kada se ista misao pojavi izvan tog vremena, mogu sebi reći:

„O ovome ću razmišljati u vrijeme koje sam za to odredio.“, možda napraviti kratku bilješku u mobitelu da ne zaboravimo razmisliti o tome.

Zvuči jednostavno, ali dokazano radi jer umu postupno šalje važnu poruku: ne mora svaka pomisao ili pitanje “A što ću sa…” preuzeti svu pažnju baš kad ona to želi.

• Ostavite prostor za pogreške

Odgovornost ne znači da morate donositi savršene odluke. To znači da ste spremni odlučivati najbolje što možete s informacijama koje trenutačno imate – i popravljati stvari kada pogriješite.

Pogreška nije dokaz da ste loš partner, roditelj ili čovjek. Ona je sastavni dio svakog života u kojem nešto pokušavamo izgraditi.

• Namjerno se sjetite i onoga lijepog

Ovo je ključno, a najlakše se preskoči. Naš mozak sam od sebe pamti prijetnje, a na lijepo se moramo namjerno podsjetiti.

Naime, težina koju nosite nije slučajna: ona je izravna posljedica toga da ste izabrali i postigli nešto što vam je vrijedno. Obitelj, sigurnost ljudi kojima ste nadređeni, posao koji radite kako treba. Nitko ne strepi nad onim do čega mu nije stalo i oni koji su bezbrižni su samo oni koji nemaju ništa važno ni vrijedno u životu što se boje izgubiti.

Umjesto da se pokušavate vratiti u bezbrižnost od prije pet ili petnaest godina, svjesno registrirajte što vam je samostalnost donijela. Glas djeteta na videopozivu. Činjenicu da vaša obitelj ima krov zbog vaših smjena. To da vas ekipa pita za mišljenje jer znaju da imate znanje.

Praksa je jednostavna: navečer zapišite tri stvari koje su danas bile vrijedne, ma koliko bile sitne ili iste kao jučer. To je jedna od najbolje istraženih vježbi u psihologiji i traje kraće od skrolanja po mobitelu.